10.3.2017
Krajem 2016. godine, Centar za evropske politike je objavio izvještaj Policymaking in the Western Balkans: Creating Demand for Evidence Beyond EU Conditionality [Kreiranje javnih politika na zapadnom Balkanu: Kako do unapređenja bez uslovljavanja EU?] koji daje pregled stanja u oblasti izrade i implementacije javnih politika u zemljama regije, te nudi argumente za veće učeće civilnog sektora u ovim procesima.
Neki od ključnih nalaza i zaključaka analize su:
- Inkluzivnost procesa donošenja javnih politika nije na zadovoljavajućem nivou. Iako je formalni okvir za uključivanje zainteresiranih strana u procese izrade javnih politika u određenoj mjeri razvijen u svih šest zemalja regije, javne i inter-sektorske konsultacije se uglavnom sporovode tek formalno (bez mogućnosti supstancijalnog utjecaja zainteresovanih strana na sadržaje politika) i kasnijim fazama procesa. Osim toga, javne konsultacije se uglavnom sprovode u suviše kratkom vremenskom okviru što onemogućava adekvatno uključivanje zainteresovanih strana i umanjuje mogućnost sudjelovanja u ovim procesima.
- Učešće organizacija civilnog društva u procesima donošenja javnih politika je nedovoljno i ograničeno. Uzroci ovakvog stanja mogu se naći u dva ključna faktora: (a) nepovoljnog pravnog i institucionalnog ozračja za uključivanje organizacija civilnog društva u ove procese; u tom smislu, učešće u procesima je uglavnom ad hoc, reaktivno i svedeno na uključivanje u javne rasprave i radne grupe za izradu zakona; osim toga, u nekim slučajevima ne postoji uspostavljeno uzajamno povjerenje između organizacija civilnog društva i institucija vlasti (donosilaca odluka); (b) ograničenim kapacitetima organizacija civilnog društva za zagovaranje transparentnog i na činjenicama zasnovanog procesa izrade javnih politika te, s izuzetkom nekoliko think tankova u regionu, uglavnom nedovoljnim internim analitičkim i istraživačkim kapacitetima, što sputava njihovo supstancijalnije učešće u ovim procesima.
- Institucije vlasti u ovim zemljama pate od nedostatka kapaciteta i vještina za adekvatan monitoring implementacije javnih politika. Stoga je uglavnom nemoguće na valjan način „izmjeriti“ i procijeniti ostvarene rezultate implementacije pojedinih politika. Shodno tome, Evropska komisija od ovih zemalja zahtijeva unapređenje analitičkih kapaciteta, kao i kapaciteta za prikupljanje i obradu statističkih podataka u skladu sa međunarodnim standardima, čime bi se stvorili institucionalni preduslovi za kvalitetniji monitoring i evaluaciju implementacije javnih politika i njhovih efekata u zemljama zapadnog Balkana.
- Mehanizmi evaluacije efekata i utjecaja donesenih javnih politika su također nerazvijeni. Evaluacije se ne sprovode sistematično i njihov kvalitet uglavnom varira u zavisnosti od institucije koja sprovodi evaluaciju. Osim toga, evaluacijski izvještaji koje objavljuju javne institucije su uglavnom fokusirani na outpute, a ne na ishode i efekte koje su date javne politike trebale ostvariti.
- Rezultati evaluacija su nerijetko nedostupni javnosti. Drugim riječima, izvještaji u ovom domenu koje izrađuju institucije vlasti su uglavnom interne prirode, te zainteresirana i šira javnost nema uvid u rezultate sprovedenih evaluacija.
Izvještaj možete pronaći na web stranici Centra za evropske politike.
Osim toga, preporučujemo da pogledate tekstove relevantne za ovu temu koje je objavio PolicyHub:
- ALEKSANDAR BOGDANOVIĆ: Think tank organizacije u Srbiji: u potrazi za uticajem
- DAVOR MARKO: Medijska politika u Srbiji: Učešće vaninstitucionalnih aktera u procesima kreiranja medijskih politika
- ADNAN ĆERIMAGIĆ: Koristi i izazovi procesa odgovaranja na Upitnik Evropske komisije
- AMAR NUMANOVIĆ: Kako kreiramo aktivne politike zapošljavanja?
- ADNAN ĆERIMAGIĆ: Statistika (ni)je važna: javne politike i večera za pet