
„Većina tradicionalnih policy modela bazirana je na doista naivnom razumijevanju onoga što utječe na ponašanje. No, ukoliko imate dublje razumijevanje toga kako ljudi donose odluke, možete dizajnirati politike koje su efektivnije, koštaju manje i čine život lakšim za većinu građana.ˮ
David Halpern, direktor Tima za bihejvioralne uvide Ujedinjenoga Kraljevstva (citirano u Bell, 2013)
Dizajniranje javnih politika i bihejvioralni poticaji
Mnoge vlade sponzoriraju poticajne programe za poslodavce dizajnirane kako bi povećali nivo štednje za penzije radnika u preduzećima. Međutim, u prosjeku, polovina uposlenika ne iskorištava pogodnosti ovih programa jer pri zapošljavanju odgađaju upisivanje u planove štednje. David Laibson, profesor ekonomije na Univerzitetu Harvard, primjećujući ovaj trend, proveo je studiju[i] u kojoj je, umjesto dobrovoljnog upisivanja radnika, standardna opcija programa predviđala automatsko upisivanje svakog novog radnika u plan štednje. Umjesto prethodnog slučaja, gdje je bilo potrebno aktivno djelovati da bi se osoba upisala u program, sada je bilo potrebno aktivno djelovati da bi se osoba ispisala iz programa. Broj uposlenika registriranih u program štednje porastao je sa 50% na 85%. Rezultati istraživanja potakli su američku administraciju da pozove sve poslodavce da automatski upisuju svoje uposlenike u planove štednje. Objašnjenje za ovakvu promjenu ponašanja vrlo je jednostavno, a u psihologiji i ekonomiji općepoznato: osobe imaju tendenciju da više cijene trenutne umjesto dugoročnih koristi, te izbjegavaju razmišljati o budućnosti (tzv. hiperbolično diskontiranje ili engl. present bias, odnosno „pristrasnost ka sadašnjostiˮ).
Navedeni primjer ilustrira ono što Richard Thaler i Cass Sunstein u knjizi Nudge („bihejvioralni poticajˮ) iz 2008. godine označavaju kao potencijal za primjenu nalaza iz bihejvioralne ekonomije i psihologije sa ciljem poboljšavanja efikasnosti javnih politika[ii]. Ideja bihejvioralnog poticaja bazirana je na dvjema jednostavnim premisama: i) veliki broj istraživanja iz psihologije i ekonomije pokazuje da različite pristrasnosti pridonose tome da osobe donose odluke koje su iracionalne[iii], te da većina osoba intuitivno pristupa odlučivanju[iv], ii) budući da postoje podaci i nalazi koji ukazuju na probleme koje osobe imaju pri donošenju odluka, u policy kontekstu, to znači da bi dizajniranje politika trebalo u obzir uzimati ove nalaze. Drugim riječima, osnovna je pretpostavka „bihejvioralnog poticajaˮ da je moguće dizajnirati kvalitetnije i efikasnije javne politike upravo uzimajući u obzir nalaze iz psihologije i bihejvioralne ekonomije.
Pristupi bazirani na bihejvioralnim znanostima mogu pridonijeti dizajniranju politika, skrojenih i usmjerenih ka osobi i pristrasnostima koje utječu na njeno ponašanje, predlagati poboljšanja postojećih politika koje nisu uspjele doseći do željene grupacije ili doseći zadane ciljeve, te pružati post hoc objašnjenja o tome koji su razlozi specifičnog reagiranja određene grupacije na implementiranu javnu politiku. Veza bihejvioralnih znanosti i javnih politika najvidljivija je kada je promjena ponašanja glavni cilj javne politike, naprimjer, u slučajevima pospješivanja štednje, smanjenja pušenja, smanjenja ekološkog zagađenja i sl. Druge situacije u kojima se ta veza može uspostaviti jeste tokom procesa dizajniranja javnih politika, s obzirom na ulogu, preferencije i načine odlučivanja različitih aktera u tim procesima. Razumijevanje pristranosti koje utječu na ponašanje osoba pri samom procesu dizajniranja politike može pomoći pri identificiranju potencijalnih problema koji se mogu javiti u primjeni politike.
Primjena bihejvioralnih znanosti u praksi
Korištenje bihejvioralnih uvida i poticaja prilikom izrade javnih politika sve je popularnije i uveliko se primjenjuje u nekoliko država. [v] Tako je Velika Britanija prva zemlja koja je osnovala vladin ogranak – Tim za bihejvioralne uvide, fokusiran samo na dizajniranje politika sa primjenom bihevioralnih uvida. Bijela kuća je 15. septembra 2015. izdala izvršnu naredbu kojom se objavljuje da se državne agencije moraju oslanjati na nalaze bihevioralnih znanosti u donošenju javnih politika. I druge države su prihvatile ovaj trend. Danska, naprimjer, nema centralizirani odjel za bihevioralnu ekonomiju, ali nekoliko različitih odjela su dio tzv. „Danske nudge mrežeˮ, koju čine zainteresirani istraživači i donosioci politika. U Francuskoj, nekoliko inicijativa, među kojima i NudgeFrance, pokušava promovirati primjenu bihevioralnih znanosti u određivanju politika. Evropska komisija također je spremno prihvatila ovaj trend te, naprimjer, kroz svoje FP7 projekte finansira Nudge-It, projekt za umrežavanje znanstvenika iz 16 različitih institucija u Evropi sa ciljem razvijanja inovativnih alata koji bi bili usmjereni ka pospješivanju politika u oblasti prehrane i javnog zdravstva[vi].
Nekoliko je načina primjene bihejvioralnih uvida u proces izrade, implementacije i evaluacije javnih politika. Jedan od njih su istraživanja koja se implementiraju tako da se, po uzoru na kontrolirane eksperimente, organiziraju provjere i moguća poboljšanja određenih komponenti javne politike. Takav pristup može pomoći vladama u odabiru prave strategije, blagovremenom uočavanju grešaka, kao i uštedi novca prilikom definiranja i implementacije javnih politika. Naime, analize pokazuju da je Vlada Velike Britanije, zahvaljujući britanskom Timu za bihejvioralne uvide, kreiranjem boljih politika, uštedjela 20 puta više sredstava u odnosu na uloženo u rad toga tima.
Dobar je primjer studija Evropske komisije usmjerena ka pomaganju investitorima za razumijevanje finansijskih proizvoda. Zajednički fondovi, investicije bazirane na osiguranjima i strukturalni depoziti sve su primjeri PRIP-a (engl. Packaged Retail Investment Products), koji se prodaju privatnim investitorima. Procjenjuje se da ukupno tržište PRIP-a iznosi preko 10 triliona eura.[vii] PRIP mogu biti komplicirani za razumijevanje, te mogu rezultirati neefikasnim i neoptimalnim investicijama. Informacije koje su prikazane u njima često su duge, kompleksne, nerazumljive i nepogodne za usporedbu. Da bi bolje razumjela problematiku, Evropska komisija je provela bihejvioralnu studiju o procesima finansijskog odlučivanja. Istraživački tim je pregledao literaturu o finansijskom odlučivanju, te proveo nekoliko online i laboratorijskih eksperimenata u nekoliko zemalja članica. Rezultati su potvrdili da investitori imaju značajnih problema u razumijevanju investicijskih izbora, te da pojednostavljivanje informacija o finansijskim proizvodima značajno pomaže u donošenju boljih odluka. Usljed toga, Evropska komisija je predložila implementiranje tzv. KID (engl. Key Identification Documents) za PRIP-e. Ovi su dokumenti kraći, lakši za razumijevanje i odgovaraju na nekoliko ključnih pitanja koja investitori sebi postavljaju: pitanja vezana uz rizike, troškove i sl.[viii] Dokumenti su namijenjeni za upotrebu u svim zemljama članicama unije omogućavajući tako lakšu usporedbu investicijskih prilika u različitim dijelovima Evrope.
Drugi su tipični primjeri definiranje različitih politika i poruka za promociju zdravog života. Islandska vlada je nedavno na ingeniozan način pokušala motivirati djecu da više vježbaju i zdravije se hrane. „Lazy Townˮ je popularni islandski program za djecu usmjeren ka zdravlju i prehrani djece. Iskoristivši popularnost programa, Vlada Islanda, u saradnji sa televizijskim programom, pokrenula je nekoliko inicijativa. U jednoj od njih, u saradnji sa velikim trgovačkim lancem, voće i povrće je bilo označeno kao „sportski slatkišiˮ – ime koje televizijski program koristi za voće i povrće. Ova promjena rezultirala je povećanjem prodaje voća i povrća za 22%[ix].
Drugim riječima, na koji su način određene policy opcije predstavljene može značajno utjecati na preferencije i ponašanje osoba. Naprimjer, istraživanja su pokazala da osobe donose bolje odluke o uštedi goriva kada je potrošnja prikazana kao broj utrošenih litara goriva po 100 kilometara, prije nego broj pređenih kilometara po litru goriva. Razlog tome je što je veza između kilometara po litru nelinearna (odnosno, jednaka povećanja u kilometrima po litru nisu jednaka povećanjima u uštedi goriva), a pokazano je da osobe imaju poteškoće u razumijevanju nelinearnih veza. Američka agencija za zaštitu okoliša je stoga revidirala način prikazivanja oznaka za uštedu goriva[x]. Sličan fenomen vidljiv je i u domenu odlučivanja o finansijama, gdje osobe imaju problema u razumijevanju stvarnog iznosa kumulativne kamate na dugotrajne kredite. U Sjedinjenim Američkim Državama, tzv. „CARD Actˮ iz 2009. nalaže promjene u načinu obavještavanja korisnika kredita kako bi bolje razumjeli cijenu dugoročnog duga[xi] tako da finansijske institucije sada moraju izvještavati korisnika o vremenu koje je potrebno da se dug vrati ukoliko se dostavljaju samo minimalne uplate, kao i o tome kolike uplate moraju biti da bi se dug vratio za tri godine. Ovako predstavljene informacije pomažu osobi u kontekstualiziranju i razumijevanju rizika povezanih sa prekomjernim zaduživanjem, te se pretpostavlja da to pomaže i u odlučivanju.
Mnoštvo je sličnih primjera i u drugim oblastima razvoja i implementacije javnih politika. Istraživači su nedavno, koristeći se deskriptivnim socijalnim normama, gdje se osobama istaknu informacije o tome kako se osobe oko njih ponašaju, uspjeli utjecati na smanjenje potrošnje vode u Kaliforniji, koja je u tom trenutku prolazila kroz jednu od najtežih suša u svojoj historiji. Slično tome, kada su istraživači Tima za bihejvioralne uvide u Velikoj Britaniji, za HMRC (Her Majesty's Revenue and Customs – vladinog ogranka za oporezivanje) predložili da se promijeni način prikazivanja obavještenja o neplaćanju poreza, uplate za porez su porasle za 15%. Umjesto uobičajenih prijetećih pisama, nova su pisma samo napomenula da je većina susjedstva već uplatila svoje poreze. Socijalne norme su učinile ostalo.
Ovo su samo neki od primjera koji upućuju na širok spektar mogućih oblika primjene bihevioralnih znanosti prilikom dizajniranja, implementacije i evaluacije javnih politika i različitih vladinih programa. Kao što kaže Maya Shankar, voditeljica Bihevioralnog tima Bijele kuće: „Nije dovoljno samo dizajnirati dobre federalne programe. Moramo u obzir uzeti da ovi programi efektivno dospiju do osoba za koje su dizajnirani. Bihejvioralna znanost nas podučava da čak i male barijere u pristupu programima mogu imati negativne efekte na učešće u njima.ˮ
Dileme i perspektive primjene bihejvioralnih znanosti prilikom dizajna javnih politika
Naravno, korištenje uvida iz bihejvioralnih znanosti ne nudi uvijek uniformne rezultate. Naprimjer, kulturološke razlike mogu igrati značajnu ulogu: kada su korisnicima električne energije obznanili koliko troše njihovi susjedi, u SAD-u je to dovelo do smanjenja energetske potrošnje, dok u Francuskoj nije imalo značajnog efekta.
Postoji i veliki broj kritičara koji se ne slažu sa pristupom „usmjeravanjaˮ osoba i dizajniranja bihevioralnih eksperimenata. Politički teoretičari ističu da su ovakvi pristupi u suštini konzervativni i elitistički, te da podrazumijevaju nametanje koncepcije izbora. Kritičari su također istakli problem „kontroliranjaˮ i etičnosti manipulacije situacija u kojima se donose određene odluke, pri čemu postoji bojazan da vlade mogu koristiti nalaze iz bihevioralne znanosti kako bi „programiraleˮ ponašanje osoba.
Međutim, pobornici primjene bihevioralnih znanosti u procesima izrade, primjene i evaluacije javnih politika istrajni su u svojim stavovima. Cass Sunstein, naprimjer, u nedavnom eseju u Chicago Law Review, govori o tome kako primjena bihejvioralnih znanosti prilikom testiranja javnih politika prije implementacije može unaprijediti transparentnost vlade i spriječiti ishitrene odluke službenika. Pored toga, pojedini autori ukazuju na to da je sam čin izrade javnih politika po svojoj prirodi neodvojiv od utjecanja na odlučivanje osoba, neovisno o kakvoj se javnoj politici radi.
Bez obzira na sve prigovore, može se očekivati da će se bihejvioralne znanosti sve više koristiti u istraživanjima i izradi javnih politika. Primjena bihejvioralnih uvida, poticaja i nalaza iz ekonomije i psihologije sa ciljem dizajniranja, implementiranja i testiranja javnih politika izuzetno je značajan pomak usmjeren na približavanje primijenjenih znanosti, sa jedne, i izradu i implementaciju javnih politika, sa druge strane.
[i] D. I. Laibson, A. Repetto i J. Toacman, „Self-Control and Saving for Retirementˮ, Brookings Papers on Economic Activity, 1 (1998), str. 72-91.
[ii] T. C. Leonard, Richard H. Thaler, Cass R. Sunstein, „Nudge: Improving decisions about health, wealth, and happinessˮ, Constitutional Political Economy, 19/4 (2008), str. 356–360.
[iii] U literaturi bihejvioralnih znanosti, pod terminom iracionalno prvenstveno se misli na devijacije od klasičnih pretpostavki o tome kako će ljudi reagirati u određenim situacijama kada je potrebno donijeti odluku. Ove devijacije od racionalnosti u odlučivanju jasno su dokumentirane, pri čemu se misli na devijacije koje su konzistentne kroz vrijeme i u općoj populaciji. Klasični primjeri uključuju tzv. averziju prema gubicima. Naprimjer, ljudi pokazuju veću averziju prema gubitku nečega (recimo 20€) naspram jednakog dobitka, bivajući spremnim da ulože veći iznos da ne izgube nešto naspram ulaganja da dobiju nešto. Ovo ne bi trebao biti slučaj ukoliko su „racionalniˮ. Slično tome, osobe imaju tendenciju da pri odlučivanju više cijene informacije kojih se mogu lakše sjetiti bez obzira na njihovu vjerodostojnost – nešto što se ne bi trebalo javljati u „racionalnomˮ ponašanju.
[iv] D. Kahneman, „A perspective on judgment and choice: mapping bounded rationalityˮ, American psychologist, 58/9 (2003), str. 697.
[v] J. A. Aimone, „Policymaking: Some rules for behavioral scienceˮ, Nature, 526 (323), 2015, doi:10.1038/526323e.
[vi] Vrijedi spomenuti da projekt uključuje znanstvenike iz sljedećih polja: neurobiologije i motivacijskog ponašanja, eksperimentalne psihologije, bihejvioralne ekonomije i komputacijskog modeliranja.
[vii] European Union, European Commission. Consumer Decision-Making in Retail Investment Services: A Behavioural Economics Perspective, retrieved from: http://ec.europa.eu/consumers/strategy/docs/final_report_en.pdf
[viii] European Union, European Commission (3. juli 2012), Key Information Documents (KIDs) for packaged retail investment products – Frequently asked questions, retrieved from: http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-12-514_en.htm?locale=en#footnote-4
[ix] United Kingdom, Cabinet Office, Behavioural Insights Team (31. decembar 2010), Applying Behavioural Insights to Health, retrieved from: https://www.gov.uk/government/uploads/system/uploads/attachment_data/file/60524/403 936_BehaviouralInsight_acc.pdf
[x] R. P. Larrick i J. B. Soll, „The MPG Illusionˮ, Science, 320 (2008), str. 1593–1594.
[xi] V. Stango i J. Zinman, „Exponential growth bias and household financeˮ, Journal of Finance, 64 (2009), str. 2807–2849.